Antimikrobna rezistencija u veterinarskoj medicini: Uloga prakse i strategije kontrole

Abstract

Antimikrobna rezistencija (AMR) predstavlja sposobnost
mikroorganizama (bakterija, virusa, gljivica i parazita) da prežive
ili se razmnožavaju u prisustvu antimikrobnog lijeka koji bi ih inače
inhibirao ili uništio. AMR je danas ozbiljan globalni javnozdravstveni i
ekonomski problem u humanoj i veterinarskoj medicini. Nastaje usljed
nepravilne, dugotrajne i intenzivne primjene antimikrobnih lijekova,
uključujući profilaktičku primjenu, kao i primjenu subterapijskih
doza, što omogućava selekciju bakterija otpornih na ove lijekove.
Patogeni od kliničkog značaja u veterinarskoj medicini uključuju
Gram-negativne (Salmonella spp., Campylobacter spp. i Pseudomonas
aeruginosa) i Gram-pozitivne bakterije (Staphylococcus spp.
i Enterococcus spp.), koje izazivaju infekcije kod životinja i
predstavljaju zoonotski rizik.
Rezistencija može biti prirodna ili stečena. Stečena rezistencija
razvija se pod selekcijskim pritiskom antibakterijskih lijekova i širi
se horizontalnim ili vertikalnim prenosom gena. Ključni mehanizmi
uključuju enzimsku inaktivaciju, modifikaciju ciljnog mjesta,
promjene propusnosti membrane, efluksne pumpe i zaobilaženje
metaboličkih puteva. Horizontalni prenos je glavni mehanizam širenja
multirezistentnosti (MDR, XDR, PDR), često uz unakrsnu rezistenciju.
Prevencija i kontrola AMR temelji se na racionalnoj upotrebi
antibakterijskih lijekova, mikrobiološkoj dijagnostici i antibiogramu,
ograničenju kritično važnih lijekova, edukaciji i primjeni “Jedno
zdravlje (One Health)” pristupa te nadzoru potrošnje kroz DDDvet
i ESVAC sisteme. Dodatno, poštivanje MDK i karence u hrani
životinjskog porijekla predstavlja važan segment zaštite javnog
zdravlja i kontrole izloženosti ostacima lijekova.
Alternativne metode, uključujući vakcinaciju, probiotike, bakteriofage
i molekularne dijagnostičke metode, doprinose smanjenju upotrebe
antibakterijskih lijekova i širenja AMR.
Efikasna implementacija ovih strategija omogućava očuvanje
terapijske efikasnosti i smanjenje prenosa rezistentnih bakterija sa
životinja na ljude.